Psihodelici

Vjerovatno ste čuli za psihodelične "droge".Neki govore da se od njih stvari vide jasnije,onakve kakve zbilja jesu.Imate neka iskustva? U ovo se ubraja i Absinth (ako ste se naroljali od vodke niste imali psihodelična iskustva,samo ste bili jako pijani).

Upozoravam vas : Nemojte ići off topic , svaku grešku pratim, mogući bannovi
Ovom temom se ne podržavaju psi droge,samo želimo upozoriti na to kako one djeluju na ljude

damn ipak sam bil samo pijan!
jasnije, nebi reko... mozak radi kao jedna velika tvornica elektrichih inpulsa i hormona(no kemikalia il kak god se to zove) pa ako se neki hormon povecha ostali se smanje pa dolazi do privnemene iluzije ilitiga zavaravanja osjetila i cijelokupnog tijela. npr ak ne narokash efedrina(nemoj pitat kak znam) adrenalin ti poraste i sve ostale svinjarije idu jedna za drugom. tu onda ide ona svinjarija kak si jachi brzi i napaljeniji.. al kak neko tvrdi sve to nije bez trajnih posljedica na tijelo i mishice xD op op

ak si na LSD-u vidiš različite geometrijske oblike i boje,svijet ti je iskrivljen,ali znaš kam ideš ako ideš,svega si svjestan ali na neki drugi način.

Posljedice:mogući flashbackovi,ponavljanje istih situacija nakon nekog vremena !

Evo ja sam se malo potrudil i našao sam jedan zanimljiv članak o LSD
LSD 25-lysergic acid diethylamide

POVIJEST
Dr. Albert Hoffman tridesetih godina 20. stoljeća bio je zaposlen u farmaceutskom laboratoriju švicarske tvrtke Sandoz u Baselu, a posebno ga je interesirao rad na kemiji životinja i biljaka. Od 1935. godine, Hoffman radi na istraživanju alkaloida na ergotu - gljivicama koje kao paraziti žive na biljkama riže i nekih drugih žitarica. Kroz povijest, ergot je ponekad korišten kao lijek za olakšavanje poroda, ali je često izazivao pretjerane kontrakcije, zbog vrlo nepouzdanog doziranja. Sredinom 19. stoljeća započeli su pokušaji da se izolira aktivna supstanca ergota, čime bi se omogućilo precizno doziranje. 1907. postignuti su prvi uspjesi u izolaciji alkaloida ergota, a ranih 1930-ih, izolirana je njihova zajednička jezgra, koja je dobila ime liserginska kiselina.
Osim pozitivnih učinaka u kontrakciji mišića maternice, ustanovilo se da alkaloidi ergota djeluju na krvožilni i dišni sustav. Hoffmanova istraživanja išla su u tom pravcu, te je pokušavao derivatima liserginske kiseline dobiti željene učinke na pokusnim životinjama. 1938. godine naročita je pažnja bila usmjerena prema 25. derivatu u nizu eksperimenata, dietilamidu liserginske kiseline, za kojeg je Hoffman očekivao da će imati najizraženija tražena svojstva. Međutim, pozitivni efekti na životinjama izostali su, pa je spoj, označen kao LSD-25 (od njemačkog Lyserg-Säure-Diäthylamid) proglašen neinteresantnim, te narednih pet godina nije proučavan.
Istraživanja alkaloida ergota išla su i postignuti su mnogi proboji, ali svih tih godina, dr. Hoffman imao je osjećaj, često karakterističan za znanstvenike, da LSD-25 ima još svojstava do kojih se nije došlo u prvom istraživanju i koja zahtijevaju daljnje analize. 16. travnja 1943. LSD-25 ponovo sintetiziran. Hoffmanov laboratorijski dnevnik opisuje događaj:
"Odjednom sam postao čudno opijen. Vanjski svijet postao je promijenjen, kao u snu. Predmeti su izgledali kao da postaju živi; poprimali su neobične dimenzije; i boje su postale sjajnije. Čak su se percepcija sebe i osjećaj za vrijeme promijenili. Kada su oči bile zatvorene, šarene slike brzo su se izmjenjivale kao na kaleidoskopu. Nakon par sati, ne neugodna opijenost koju sam iskusio potpuno svjestan nestala je. Što je uzrokovalo takvo stanje?"
Hoffman je to odmah povezao s sintezom LSD-a, te je pretpostavio da mu je vjerojatno kap otopine pala na vrh prsta, pa se tako apsorbirala u krvotok. Ukoliko je LSD zbilja uzrok te opijenosti, onda je u pitanju spoj izuzetno snažnog djelovanja.
Bio je samo jedan izlaz iz nedoumice - eksperiment na samome sebi. Hoffman je sintetizirao najmanju količinu LSD-a koja bi po njemu mogla imati psihoaktivne učinke - svega 250 mikrograma.
19. travnja 1943. dr. Albert Hoffman u 16 sati i 20 minuta uzeo je u vodenoj otopini ekvivalent od 5 današnjih tripova. U 17 sati, uslijed posvemašnje opijenosti i mučnine, Hoffman je zamolio svojeg laboratorijskog asistenta da ga otprati do kuće, a kako zbog ratnih restrikcija nije bilo benzina za automobile, putovali su biciklom. Jake halucinacije pojavljivale su se tokom vožnje, a Hoffman je često imao osjećaj da stoji na mjestu, premda su se vozili vrlo brzo. Taj događaj je u hippy pokretu kasnije postao poznat kao "LSD bicycle trip".
Narednih nekoliko sati po dolasku izmjenjivala su se stanja halucinacija, mučnine i paranoje, a kada je liječnik došao i pregledao Hoffmana uvjerenog da mu se smrt bliži, nije utvrdio ništa neobičnog na tijelu osim znatno proširenih zjenica.
Iscrpljen, Hoffman je napokon zaspao i probudio se idućeg jutra, prema vlastitim riječima, potpuno preporođen i pun energije, dok je osjećaj mučnine, očekivan nakon stanja ekstremne opijenosti, na njegovo iznenađenje izostao.

Eksperimenti s primjenom LSD-a u psihijatriji
Ubrzo su započeli eksperimenti s LSD-om. Znanstvenike je fasciniralo da je doza pri kojoj LSD djeluje svega 25 mikrograma, dok je otprije poznati meskalin (izoliran iz kaktusa peyotl krajem 19. stoljeća) djelovao tek pri dozi od 0.2 do 0.5 grama, dakle 5000 do 10000 puta većoj od LSD-a.
Zaključak istraživanja bio je da se psihoaktivni učinci LSD-a ne mogu objasniti isključivo promjenama kemijskog djelovanja mozga. Smatralo se da LSD utječe na najdublje funkcije ljudske psihe, te omogućava njihovo izražavanje, čime se otvara polje njegove primjene u psihijatriji. Sandoz je patentirao LSD, koji se 1940-ih davao znanstvenim institucijama kao eksperimentalni lijek pod komercijalnim nazivom Delysid. U uputama koje su se distribuirale uz lijek, kao indikacije za primjenu navedeno je slijedeće:
- Analitička psihoterapija, s ciljem izražavanja potisnutih misli i postizanja mentalne opuštenosti, posebno u stanjima napetosti i opsesivnih neuroza
- Eksperimentalna studija o prirodi psihoza - uzimanjem Delysida, psihijatar može dobiti uvid u svijet ideja i osjećaja mentalnih pacijenata. Delysid se također može koristiti za izazivanje kratkotrajnih psihoza kod normalnih subjekata, s ciljem otkrivanja patogeneze mentalnih bolesti.
Uz napomenu da se ne smije koristiti na oboljelima od nekih mentalnih bolesti, posebno je navedeno da se Delysid primjenjuje samo pod liječničkim nadzorom, koji se ne smije prekidati sve dok se efekti lijeka u potpunosti ne povuku.
Kod primjene LSD-a, dugo zaboravljeni i traumatski događaji mogu se ponovo pojaviti u svijesti, čime se olakšava psihoterapijski tretman. LSD omogućava ne samo prisjećanje tih događaja već praktički njihovo ponovno proživljavanje.
Za razliku od široko korištenih lijekova u psihoterapiji koji imaju uspavljujuće djelovanje i samo prikrivaju probleme smanjujući njihov učinak na opće stanje, LSD je korišten kako bi te probleme dodatno izrazio, te tako otvorio mogućnosti njihovog psihoterapijskog tretmana.

"Nemedicinske" primjene LSD-a
Kada je sintetiziran meskalin, njegova je primjena bila ograničena na uzak krug znanstvenih institucija i povremene primjene u krugu umjetnika; poznato da je Jean Paul Sartre za svoju studiju o mašti jednom uzeo meskalin, od čega se oporavljao mjesecima.
Djelovalo je da će se slično dogoditi i s LSD-om - sredinom 1950-ih česte su bile seanse umjetnika, koji bi nakon tripova stvarali umjetnička djela pod dojmom proživljenih misli - grana koja je dobila ime psihodelična umjetnost. LSD su također koristili teolozi i filozofi u istraživanju religijskih i mističkih iskustava.
Međutim, početkom 1960-ih, LSD se velikom brzinom proširio po SAD-u, tvoreći pravu maniju; LSD je postao nekom vrstom "lijeka za sve duševne probleme".
Dobar dio svoje popularnosti u tim danima LSD duguje medijima, koji su u masovno objavljivali "iskustva" proživljena pod LSD-om. Poznat je bio interview Caryja Granta iz 1959. u kojem on opisuje kako je nakon uzimanja LSD-a po prvi put u životu napokon našao mir.
Posebno mjesto zauzima legendarni Timothy Leary, poznat kao "apostol" LSD-a, inače profesor psihologije na Harvardu gdje je provodio "istraživanja" na LSD-u - ubrzo je zbog istih izbačen s Harvarda, obzirom da je čak i najfleksibilnije znanstvenike bilo teško uvjeriti u znanstvenu opravdanost LSD partyja na trošak sveučilišta. Leary je naredno desetljeće proveo kao duhovni vođa hippy pokreta, sa sloganom "Turn in, tune in, drop out".
Zbog ogromne raširenosti, LSD je definitivno zabranjen u SAD-u 1967, dok je Sandoz još 1965. obustavio proizvodnju Delysida.
S vremenom je upotreba LSD-a osjetno smanjena, dijelom zbog same zabrane, a ponajviše zbog shvaćanja javnosti da je u pitanju droga s vrlo nepredvidivim djelovanjem na psihu.

Kemija
Do danas nisu jasni točni mehanizmi djelovanja LSD-a. Eksperimenti su pokazali da LSD vrlo brzo nestaje iz krvotoka te se apsorbira po organima, a najmanje je LSD-a upravo u mozgu, gdje se koncentrira u područjima koja reguliraju emocije. LSD također stimulira vegetativni živčani sustav uzrokujući širenje zjenica, porast temperature, porast nivoa šećera u krvi i pojačano izlučivanje sline.
Psihodelični efekti LSD-a prisutni su i nakon što sam spoj više nije moguće detektirati u tijelu, što znači da LSD vrlo vjerojatno samo pokreće psihičke mehanizme koji uzrokuju stanje tripa.

Doziranje
Tokom 1960-ih, LSD se na ilegalnom tržištu najčešće pojavljivao u obliku praha ili kristalića, tipične doze oko 300-400 mikrograma. Kasnije se ustalio oblik papirića površine do 1cm2 umočenih u vodenu otopinu LSD-a, te ga u takvom obliku sadržava nekoliko desetaka mikrograma, što je i danas standardna doza. Pojedini tipovi tripova razlikuju se po crtežu na papiriću, no, za razliku od raznih vrsta ecstasyja, kemijski sastavi svih tripova isti su: LSD-25, razlika je samo u dozama, koje variraju od 25 do 150 mikrograma. LSD je vrlo nestabilan spoj, i razgrađuje se pod utjecajem svjetlosti i kisika.
Po konzumaciji, LSD se potpuno apsorbira u krv u probavnom traktu. Nekada se LSD uzimao i intravenozno, a poznati su i slučajevi uzimanja LSD-a držanjem tripa na koži (Hendrixova iskustva široko su dokumentirana) ali ništa od toga ne proizvodi drugačije učinke. Kod vodene otopine potreban je veliki oprez jer jedna kapljica može sadržavati ogromne doze, ekvivalentne i nekoliko stotina standardnih tripova.

Predoziranje, ovisnost, testovi
Kod LSD-a ne postoje klasični simptomi predoziranja, ali je kod vrlo jakih doza (preko 150 mikrograma) vjerojatnost paranoje i trajnih psihičkih posljedica bitno povećana. Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije zabilježen niti jedan slučaj smrti izravno povezane s trovanjem LSD-om, premda su poznati slučajevi samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama na LSD-u. Smrtonosna doza za čimpanze je 5 mg po kilogramu, a neposredan uzrok smrti bio je prestanak rada dišnog sustava.
Testovi na LSD nisu uključeni u standardne testove na droge, zbog svoje složenosti i visoke cijene. Nakon najviše 48 sati više se ne može detektirati u urinu, a u krvi već nakon najviše 24 sata od konzumacije.
Za LSD nije dokazano razvijanje fizičke ovisnosti, ali moguće je da ljudi postanu psihički naviknuti na redovito uzimanje LSD-a. Učestalim uzimanjem ne razvija se tolerancija, što znači da s vremenom nisu potrebne sve jače doze, kao što je slučaj kod npr. ecstasyja. Tolerancija postoji jedino 2-3 dana nakon uzimanja, kada će ponovno uzimanje LSD-a izazvati slabe ili nikakve efekte.
Nije dokazana nikakva kemijska šteta uzrokovana LSD-om, kao npr. uništavanje neurona i sl., ali psihičke promjene koje nisu nužno pozitivne mogu biti trajne.

Djelovanje
LSD djeluje vrlo sporo a cijeli trip može trajati i preko 12 sati. Počeci djelovanja osjećaju se tek 20-90 minuta nakon uzimanja, ovisno koliko je vremena prošlo od posljednjeg obroka. Česta je pogreška da neiskusni konzumenti zaključe kako doza nije dovoljna, te žele uzeti još. U tom periodu, LSD uzrokuje osjećaj iščekivanja i napetosti a ponekad i iznenadnog priljeva energije te povećane osjetljivosti na svjetlo.
Narednih 15-30 minuta efekti LSD-a se pojačavaju (coming up), da bi dostigli vrhunac na platou, koji traje od 2 do 8 sati, ovisno o dozi.
Na platou, konzument ima vizualne efekte i halucinacije kod otvorenih i zatvorenih očiju (OEV - open eye visuals i CEV - closed eye visuals), promijenjeni tok svijesti i razmišljanja, mentalnu i fizičku stimulaciju, osjećaj uvida u "nešto više" od običnog stanja svijesti, pojačano kreativno razmišljanje, povećanu osjetljivost na vanjske podražaje, dublju percepciju glazbe te opće poboljšanje stanja psihičkog stanja konzumenta.
Međutim, prisutne su i brojne opasnosti. Vrlo su vjerojatne nagle promjene raspoloženja koje mogu varirati od duboke depresije do euforije. Zbog pojačane osjetljivosti na vanjske podražaje, vrlo je značajan setting, ambijent u kojem se LSD konzumira i glazba koja ga prati. Moguće je da i jedan bezazlen zvuk skrene misli u pogrešnom smjeru, uzrokujući osjećaj paranoje, kao i da najsitniji vizualni detalji uzrokuju depresiju kod konzumenta.
Ključno je stanje svijesti u kojem osoba konzumira LSD (tj. set). Prošli događaji, preživljene traume i potisnuta sjećanja mogu se ponovo proživjeti, uzrokujući strah, izgubljenost i konfuziju. Stoga, osobe koje su psihički nestabilne, nezrele, nesigurne nikako ne bi smjele konzumirati LSD. Isto vrijedi i za maloljetne, jer duboka i jaka emotivna iskustva pokazuju se kao prevelik teret na još neizgrađenu osobnost maloljetnika. Eksperimenti rađeni 1950.-ih pokazali su da je tadašnja terapija LSD-om na maloljetnicima neprimjenjiva, te da su negativni efekti puno izraženiji.
Nemoguće je predvidjeti kakvo će biti djelovanje LSD-a. Moguće je da sve prođe u redu i da konzument proživi dobar trip, a opet moguća su stanja duboke paranoje, psihoze i konfuzije, koja ostavljaju duboke psihičke posljedice, od kojih se osoba oporavlja mjesecima. Zabilježeni su slučajevi osoba koje se nikada nisu spustile s tripa, te su ostale "zarobljene" u tom stanju, na dugotrajnom liječenju u odgovarajućim ustanovama.
Osobe koje se ipak, odluče na konzumaciju LSD-a trebale bi pristupiti "eksperimentu" s najvećom pažnjom i planiranjem već nekoliko dana prije, pripremajući um na to iskustvo, razgovarati o tome s prijateljima, temeljito pripremiti set i setting. Preporučljivo je tokom tripa imati uz sebe neki lijek na bazi klorpromazina (kod nas ima komercijalni naziv Prazine) koji se koristi kao antidot za LSD. Prazine je izuzetno štetan preparat, ali bolji je izbor upotrijebiti ga, nego proživjeti horror trip, koji će možda nepopravljivo poremetiti psihu. Prema istraživanja, do 0.2% tripova tako završavaju, a njih 2/3 ima već neku povijest psihičkih poremećaja. Osobe s obiteljskom poviješću psihičkih bolesti, posebno schizophrenie nikako ne smiju konzumirati LSD.
Opasno je dati nekome LSD bez njegovog znanja. Osoba tada nije svjesna da su halucinacije posljedica LSD-a, već ih doživljava kao stvaran svijet ili zaključi da gubi razum. Poznat je slučaj takve šale među kemičarima Sandoza, koja je skoro završila tragično, jer se nesvjesni kemičar htio okupati u ledenom jezeru usred zime. Srećom, u posljednji čas šaljivi su ga kolege spriječili.

Što se tiče psihodeličnih iskustva imam samo sljedece za rec:
Vip INmusic festival 2007...
hehe

cijeli festival je psihodelični,toga nije ni bilo,zabrijal si rukelj

kolega m-basse-mora da ste u pravu.sve to je bio dobar trip.

text s jedne bilježnice (meni je ta iz engl. znam da je i horvatu xD)

"LONG TRIP TO A NICE PLACE"

sigurno neki psiho kreiral bilježnicu
protumačite si to kak hoćete

Gljive su najbolji psihodelici. Pečurke, muhare i.t.d..

neznam el bi trebal ovo al ipak
KLIKNI ME!

zanimljiva stranica, steta kaj je srpska xD
al ima fora gore stvari

Na toj stranici možeš naći sve o bilo kojoj drogi. Znam za tu stranicu već 4 godine.hehe

zanimljivo je to da te za sjemenke bilo kakve droge nemogu kazniti. Pa tako ni za spore od gljiva

ivor je napisao/la:Na toj stranici možeš naći sve o bilo kojoj drogi. Znam za tu stranicu već 4 godine.hehe

Zato i vidis duhove ebo ga ti

Twist3d je napisao/la:

ivor je napisao/la:Na toj stranici možeš naći sve o bilo kojoj drogi. Znam za tu stranicu već 4 godine.hehe

Zato i vidis duhove ebo ga ti

malo idemo off topic, dečki ovdje nismo da komentiramo mene nego da obrađujemo temu.

Od otrovnih pecurki se umire tri dana, povracate krv, padate nonstop u delirijumu, mucite se na najvecim mukama i umrete zbog svoje gluposti!!